Thomas (39) i Mariella (32)

Poznajemo se već 10 godina. Već 5 godina želimo djecu, ali nije išlo. Previše stresa, rekli su jedni, morate ponekad napraviti pauzu, rekli su drugi. Ne mislite na to da želite dijete, tada će sigurno ići. Od svih tih dobrih savjeta bili smo već zbunjeni.

Mariella je iz mjeseca u mjesec bila sve tužnija i očajnija. Dani kad bi dobila mjesečnicu bili su svaki put strašni. Njezin ginekolog je govorio pozitivno, napravio unutarnje pretrage i testove ovulacije i smatrao da je kod nje sve u redu. Daljnje pojašnjenje prije svega nismo htjeli. Pokušali smo sa vježbama za opuštanje, homeopatijom i akupunkturom. Osjećali smo se opuštenije i jače, ali Mariella ipak nije ostala trudna.
Dugo smo razgovarali o našem odnosu i koje bi značenje dijete predstavljalo za nas. Jedan prijatelj savjetovao je Thomasu da ipak ode urologu. Zašto nismo prije na to pomislili. Napravio je spermogram. "OAT sindrom" - premalo spermija koji su teško pokretni, glasio je nalaz. Moj liječnik objasnio mi je da ćemo teško moći dobiti dijete. To smo već znali.
Mislio sam da nisam pravi muž i bio sam očajan. Imao sam osjećaj da sam izgubio svoj identitet. Spolni odnos više nije bio užitak i rijetko smo skupa spavali, većinom samo planirano za vrijeme ovulacije - možda ipak upali. Mariellin ginekolog savjetovao nam je da razmislimo o umjetnoj oplodnji. Bili smo preneraženi. Umjetna oplodnja - mi - to je problem drugih. Slijedio je potpuno kaotičan period. Kome smo se mogli povjeriti? Prijatelji, obitelj - što će oni militi? Konačno smo se ohrabrili i informirali preko Interneta. Ugovorili smo termin u centru za umjetnu oplodnju.
Antonia, rođena 18. 06.